Pojavila se ni od kud i istog trenutka krenula da maše repom. Nikakva uzdržanost, nikakav takt. Samo skakanje, mahanje repom i lajanje do iznemoglosti.
Dobro, kuče kao kuče. Jednom te salete negde na ulici, u nekom hodniku, mračnom uglu i više ih nikad ne vidiš, a u međuvremenu ih pokupe šinteri. Tako će biti i sad.
Dođavola, evo je opet. Možda neće, ovde ima toliko ljudi.....ne, ne, izgleda da me je namirisala. Juri okolo poput osice, priđe svakome, lizne ga, zalaje i opet se vraća.
Taman je delovalo kao da će otići negde drugde na duže vreme, kad evo je opet.
Odeš na drugo mesto, sedneš, evo nje. Odeš na Severni pol, evo nje. Odeš na Južni pol, evo nje.
Hajde to, nego što svako malo laje.
Hajde to, nego što odavno oguglah na kučiće i već imam jedno.
I onda, odjednom, ode. Nema je više.
Na kraju krajeva, psi su ipak samo psi.
psi NISU
psi NISU samo psi -.-
Pašče je preslatko, ali zašto si ga poBogu met'la pod tag ''mrzim 2011.''!?
Da se ja pitam, svako bi kuče sa ulice povela kući. Jednom sam to uradila i imam ga već 12 godina.
Treba udomljavati svakog psa! Oni su tako divna stvorenja.'Nema sveta ni planete kde ne može biti kuče, jer sve pseće staze vode od igre do slobode'' 😀
E, mi s mo doneli jednu belu psicu iz Grčke... i dali joj ime Bela... i ne isli nigde da ide... ali luta oko bloka kao mačka... i zna više ljudi nego ja pasa i ljudi zajedno (van i preko kompjutera)! 😉